Dolazak proleća – boginje proleća

 

Konačno, posle duge, hladne zime stiže nam i dugo očekivano proleće, 20-og marta ove godine. Mečka Božena je rekla svoje, zimu smo dočekali sa poštovanjem i kako tradicija nalaže. Sada je red da se posvetimo čarima proleća.

 

Prolećna ravnodnevnica, spring equinox je tokom istorije, poznate i nepoznate, bio jedan od najvažnijih festivala, proslava tokom godine. To je bila svetkovina ispunjenja radošću i verom u novi život, koji se ponovo budi. Svetlost i tama su ponovo ravnopravni, s tim što svetlost svakog dana dobija bitku i produžava dan.

Boginje proleća

U germanskoj tradiciji boginja proleća je Ostara ili Eostra. To je boginja zore, dawn, kao i rimska boginja Aurora. Ona je zaštitnica mladosti, jutarnje zvezde, Venere i istoka, east.
Od njenog imena potiču reči, kojima se danas u na egleskom označava Uskrs – Easter i strana sveta – east,
kao i u nemačkom Ostern i Ost.
U rimsko doba, godina je počinjala u proleće, baš sa prolećnom ravnodnevnicom, o tome sam već pisala.

Nažalost nema mnogo pisanih svedočanstava o ovoj lepoj boginji, iako braća Grim, koja su kao i naš Vuk zapisivali usmena predanja, pomnjali u svojim dnevnicima, da je ova boginja veoma popularna i zastupljena u nemačkoj usmenoj tradiciji.

Svi narodi su imali svoje boginje proleća, neki i više njih. Evo nekih:

"slovenska boginja Lada"

Brigit (Kelti), Heba, Kora i Persefona ( Grci), Flora, Cybele i Aurora (Rimljani), Freya(germanska i nordijska mitologija).
Imamo i mi našu boginju Vesnu. Tu je i Lada, koja se smatra i boginjom proleća a ponegde i leta.

 

10 COMMENTS

  1. Heh, ja se opasno spremah da proslavim odlaskom na Frusku goru i branjem visibaba i ljubicica … ali me kisa sprecila. Pisala opsirno o ovome prosle godine pa ove necu. Ali cu zato slaviti :)))

    • Dear Gradiva, baš mi je žao što nisi nabrala to prekrasno cveće, ali biće dana…
      Da, sećam se tvog predivnog posta 🙂

    • Ma kakvi, Milko, čini ti se, moja prava ljubav je dijalektički materijalizam, samo me nisi provalio 🙂

  2. Ja sam verovao da engleski naziv za Uskrs potiče od \”Ishtar\” što je ime vavilonske boginje plodnosti i ljubavi, čiji je praznik padao u proleće. Sad me ovo zbunilo. Ovo bi trebalo da znači da ime pomenute germanske boginje, Ostare ili Eostre ima etimološke veze sa imenom \”Ishtar\”, da li tako što potiče od njega ili tako što zajedno s njim potiče od nekog starijeg oblika, iako o tome nisam našao ničije dokumentovane tvrdnje, to je moja logička pretpostavka. Tu pretpostavku su uveliko motivisali razni napisi po internetu o paganskom poreklu svetkovanja Uskrsa, gde se boginja Ištar pominje upravo u kontekstu porekla kako samog engleskog naziva za Uskrs, tako i svetkovanja Uskrsa, a naročito detalja kao što su farbanje jaja i prikazivanje zečeva, koji svakako jesu paganskog porekla.

    • U literaturi na nemačkom jeziku postoji puno podataka o ovoj boginji. Ne znam koje ste izvore Vi korsitili, možete za početak baciti oko na ovaj link
      Wikipedia – Ostara o poreklu te boginje u germanskoj mitilogiji. Da li je ona bila deo germanske mitologije kao zasebni entitet ili ima veze sa boginjom Ištar, kod različitih autora ćete naći različita tumačenja. Činjenica je da ona postoji u mnogim nemačkim pričama i predanjima a neke su navedene u mom postu.

  3. Legenda o Ištar ili onaj njen deo koji nas ovde interesuje glasi otprilike ovako: kad je njen ljubavnik ili muž, takođe sin i brat Tamuz, inače bog hrane i biljnog sveta, umro, zajedno sa njim uginula je i sva vegetacija, posle čega je Ištar otišla u podzemni svet, da traži od njegovih gospodara da joj vrate njenog voljenog. U drugoj verziji priče, međutim, pošto je Ištar sišla u podzemni svet u potrazi za Tamuzom, njih dvoje bivaju zatočeni u njemu i tek onda zaustavljaju sav život na zemlji, posle čega drugi bogovi bivaju prinuđeni da oslobode iz podzemnog sveta bogove prirode. Priča se završava opisom praznika vaskrsenja boga prirode koji umire i ponovo vaskrsava. Ova priča je, u stvari, za stanovnike stare Mesopotamije bila način da nađu smisao smenjivanja godišnjih doba i da shvate uzrok smrti i vaskrsenja prirode svake godine. Iz takvih natojanja nastao je mit o smrti i vaskrsenju boga prirode Tamuza, koga vaskrsava za nov život njegova drugarica boginja Ištar.

  4. Inače, hvala Vam na obaveštenju, Dragana, kao i na kompletnom trudu vezanom za ovaj sajt. Molim Vas da ne mislite da mi je cilj da Vam kontriram ili na bilo koji način osporavam Vaše mišljenje. Meni je Vaš sajt vredan kao i sve informacije dobijene preko njega. Moji izvori podataka u ovom slučaju su bili, kako Wikipedia i još neki internet sajtovi, tako i “Stari Istok” : autorizovana skripta / u redakciji V. N. Đakova i S. I. Kovaljova, izdata u Beogradu, postoje najmanje dva izdanja (1967. i 1973.).

    • Hvala Vama, Peđa, na lepoj priči o Ištar i o referentnim naslovima, koje ste koristili. Komparativni pogled na mitologiju je veoma važan i nikako ne može da škodi, naprotiv. Ima dosta o mitologiji na mom blogu a biće još, nadam se. Svaki Vaš komentar a i dopuna su više nego dobrodošli 🙂

Comments are closed.