Sve o nemačkim glagolima na jednom mestu

Priznajem, naslov je malo pretenciozan, ali eto dopao mi se 🙂 . Naravno da ne može sve o nemačkim glagolima da stane u jedan post ali može dosta toga pa da počnemo:

Kada počnemo da učimo o nemačkim glagolima, može nam se učiniti da je to oblast bez kraja.

U kategoriji učenja nemačkog kao stranog jezika, naravno da postoje sitematizacije po nivoima učenja da bi se lakše ušlo u problematiku nemačkih glagola.

O nemačkim glagolima

Pa da vidimo šta tu možemo da sistematizujemo ne bi li dobili neki uvid u sve ono što ćemo savladati.

1. Genus/Genera Verbi

Genus najčešće vezujemo za imenice u značenju rod, muški, ženski, srednji.

Međutim kada su glagoli u pitanju Genus Verbi, kao odrednica na koju ćete naići u mnogim gramatikama nemačkog jezika se odnosi na glagolsko stanje, koje nam je dobro poznato iz naše gramatike a to je aktiv i pasiv.

Aktiv ili aktivno stanje, die Aktivformen des Verbs, je kada je nosilac ili vršilac radnje u rečenici aktivan. Većina nemačkih rečinica je aktivna. Radi se o načinu izražavanja, koji nam je poznat, znači govorimo, tj. znamo ko vrši radnju i na tome je akcenat.

Hans je čitao knjigu.

Pasiv ili pasivno stanje, die Passivformen des Verbes, je trpno stanje, vršilac radnje više nije u centru pažnje, nego je akcenat na radnji koja je izvršena na nekom objektu, na samom postupku.

Knjiga je pročitana (od strane Hansa).

o nemačkim glagolima Genus. Modus

2. Modus

Glagoli nam služe da izrazimo način na koji se radnja vrši, odnosno glagolski način.

Ovde nismo više na tako sigurnom terenu, ako vršimo poređenje sa našim jezikom, pošto ne postoji potuno poklapanje u tim gramtiičkim kategorijama.

Indikativ, Wirklichkeitsform

– to je glagolski način, kojim iskazujemo činjenično stanje, to je ono uobičajeno sa čime počinjemo učenje o nemačkim glagolima, odnosno njihivoj promeni po vremenima.

Sam izraz je latinskog porekla, modus indicatives, i znači izjavni način.

Koristi se u izjavama odnosno u većini rečenica koje govoeimo.

Ključna reč je realnost, Wirklichkeit i čini najveći deo konverzacije, kao i pisanog teksta.

 

Konjunktiv, Möglichkeitsform

Šta je konjunktiv u nemačkom jeziku smo već naučili, ko je propustio, može da pogleda ovde.

Ukratko, dok se u indikativu bavimo našom relanošću, konjuktiv nas prebacuje u drugu realnost, pričamo o mogućnostima. Ima ih, konjunktiva, ukupno 2.

Konjuktiv I je najviše zastupljen u indirektom govoru:

Er fährt nach Bremen
Konjunktiv I
Er sagt, er fahre nach Bremen.

Pročitaj: Nemački indirektni govor

Konjuktiv II se koristi u kondicionalnim rečenicama, tamo gde postoje uslovi, koji (ni)su u određenom procentu tj. mogu biti (ne)ostvarivi. Znate ono – ako bude, kada bi bilo ….

Evo lepog primera

Wenn ich ein Vöglein wär’ und zwei Flüglein hätt’, flög’ ich zu Dir.

Kad bih bio ptičica i imao krila, doleteo bih kod tebe.

Bez obzira što ženski pol voli ovakve izjave, uslovi da se to ostvari su nemogući (ptica, krila, tako to), pa je to kondicionalna rečenica, odnosno upotreba Konjunkitva II.

Imperativ, Befehlsform

To je zapovedni način, tu nemamo šta da dodamo, naš jezik je tu dovoljan da se shvati imperativ, pošto ga i mo imamo. Ali i tome više pročitajte ovde.

Sledeća gramtička kategorija spada kao i bečka šnicla ili švarcvald torta u nemačke specijalitete. Radi se o:

3. Trennbare und untrennbare Verben, glagoli sa razdvojnim nerazdvojnim prefiksima

O tome sam već pisala, ima nekoliko postova, pogledajte odeljak nemački glagoli

Drugačiji naziv za trennbare Verben je Partikelverben a za untrennbare Verben je Präfixverben.
E sad već čujem, malo li je, glagoli sa razdvojnim i nerazdvojnim prefiksima, sad još i ova podela.
Odaću vam malu tajnu:

Partikel je u nemačkom oznaka za nepromenljive vrste reči, kao što su predlozi i prilozi. Takve vrste reči imaju svoje značenje i one se odvajaju od glagola u složenim glagolskim vremenima.

U engleskom su to frazalni glagoli, ako nekog zanima.
auf-nemački
Evo nekih:
an, auf, aus, bei, durch, über, unter, zurück, zusammen.
Svaka od ovih reči ima svoje samostalno značenje pa se zato i razdvaja od glagola.

be, – emp, – ent, … su pravi prefiksi bez samostalnog značenja, pa ostaju uz glagol ne odvajaju se.
I još o prefiksima, pogledajte ovde.