Dativ u nemačkom jeziku

Dativ u nemačkom jeziku ili kako se drugačije naziva, po rednom broju 3. Fall ima još jedan naziv, koji nam puno govori a to je Wem-Fall.

Već smo pisali o padežima i tu stoji za dativ, sećate se, da je naziv za taj padež nastao od glagola dotikh (grčki) što u osnovi znači davati ili latinski termin. Znači pitanje glasi kome ili čemu.

Pročitaj i podseti se: Dativ u srpskom ili kome daješ ljubav svoju?

Drugim rečima, pitam ja vas, kome dajete svoju ljubav, pažnju, kome ili čemu posvećeujete svoje slobodno vreme. Da li je to nemački jezik i da li zaista učite taj jezik?
Vreme je da opet napravimo jedan kratki intermeco i da se pozabavimo malo vašim učenjem nemačkog jezika.

Zato je tema sledeća – zašto nikada nećete (ili možda hoćete!) naučiti nemački jezik.

Pročitaj i razmisli: zašto nikada nećeš naučiti nemački jezik

E, tako. Sada kada smo razjasnili sve nedoumice, objektivno se preispitali, jasno je kome (ili čemu) dajemo svoju ljubav, pažnju, kome (ili čemu) posvećujemo svoj trud, slobodno vreme.
Nemački jezik je dobar izbor, zar ne !
Vraćamo se na temu –

Dativ  u nemačkom jeziku

Dativ – pitanja za dativ u nemačkom

Wem, kome – pitanje za dativ u nemačkom

Kome nešto dajemo – to je dativ. Kao i u našem jeziku, dativ upotrebljavamo u funkciji indirektog objekta.

Tebi sam dala knjigu a ne njemu.
Kome sam dala – tebi, njemu – dativ.
Šta sam dala, direktan objekat – knjigu, akuzativ.

Slično funkcioniše i nemački jezik.

Ich schreibe meiner Freundin einen Roman per SMS.
Kome, dativ – mojoj prijateljici
Šta, akuzativ – roman pišem
To je u suštini i najvažnija upotreba dativa.

Naravno ne smemo da zaboravimo ni pitanje wo – gde, mirovanje. Odgovor je uvek u dativu za razliku od wohin – kuda, kretanje, traži odgovor u akuzativu.
dativ u nemačkom wo gde mesto

Nastavci za građenje dativa

Pročitaj i podseti se: Slaba deklinacija u nemačkom jeziku

Onako uopšteno važno je napomenuti sledeće (vrste dekinacija su posebna tema):

Dativ množine (uz genitiv jednine) je zvanično drugi slučaj kada imenice u nemačkom jeziku dobijaju nastavak – (e)n

Uzećemo primer, imenicu Roman, der i promeniti je po padežima:

Singular Plural

Nominativ der Roman die Romane
Genitiv des Romans der Romane
Dativ dem Roman den Romanen
Akkusativ den Roman die Romane

Kao i kod genitiva, postoje i različite vrste dativa, ali neću ih navoditi ovde pošto su mnogo opširnije i važnije teme – predlozi i glagoli koji zahtevaju uz sebe, imenicu u dativu.
Napomena: iako smo istakli par puta, da su genitiv jednine i dativ množine, jedini padeži, kod kojih imenice dobijaju padežne nastavke – ups : -) , obrati pažnju na sledeće:

Postoje neke imenice, koje baš vole da dobiju nastavak – e u dativu jednine.

Par reči o tome:
Nastavak –e u dativu je stvar istorije.

Nekada je bio obavezan, danas ga gotovo nema.
Kada ga ugeldamo, tu je uglavnom iz ritmičkih razloga što bi značilo – dobro zvuči, pa je ostao kao navika.

Nemački jezik voli vokale odnosno samoglasnike, pa dodatni nastavak –e lepo zvuči. U svakom slučaju javlja se samo kod imenica (ponavljam, ponekih) koje dobijaju nastavak – (e)s u genitivu, znači kod nekih imenica muškog i srednjeg roda.

pročitaj: Genitiv u nemačkom, predlog wegen

Radi se uglavnom o izrazima.

in diesem Sinne, u tom smislu
im Jahre, te i
te godine
– Warnung vor dem Hunde, upozorenje, opasan pas

Znači možete reći im Haus ili ako vam bolje zvuči im Hause; dati nešto dem Kind ili dem Kind(e). Sve u svemu, nadam se da smo i to objasnili.